Uporaba pasa vodiča slijepih ili pasa pomagača poznata je najmanje dva tisućljeća. Dokaz tome je  freska iz Pompeja koja prikazuje slijepog čovjeka s psom, što je najstarije svjedočanstvo o ovoj funkciji pasa.  Isti motiv na svojim slikama i crtežima prikazali i veliki majstori slikarstva poput Rembrandta, Tintoretta i Gainsborougha.

           
Slika 1. Freska  Pompei

 Pas je tako prva udomaćena životinja koja je  stavivši se u položaj između čovjeka i tada surove prirode obavljao  za čovjeka zaštitnu ulogu, ali i ulogu “higijeničara nastambi”. Možemo govoriti i o alarmnoj odnosno zaštitnoj ulozi pasa , ulozi čuvara, lovca ili pratioca, ali svakako najveći doprinos zajedničkom životu psa i čovjeka ova je životinja dala u ulozi vodiča slijepih. Prvi profesionalni trener pasa vodiča bio je Johann Wilhelm Klein, koji je objavio knjigu o njihovoj dresuri / upotrebi 1819. godine, a također je osnovao Institut za dresuru slijepih (Beč).  Sustavni pokušaji obuke pasa vodiča slijepih započeli su tek poslije Prvog svjetskog rata u Njemačkoj. Suočivši se  s tisućama ratnih veterana koji su izgubili vid, volonteri udruge za uzgoj njemačkih ovčara započeli su kampanju, ne bi li uvjerili vladine dužnosnike da njemački ovčari zaista mogu pomoći u ublažavanju problema. Tijekom nekoliko godina ustrojeni su centri za obuku, što je pak potaknulo osnivanje raznih organizacija diljem svijeta koje se i danas bave obukom pasa vodiča.

Psi koji se odabiru i školuju za ovu zadaću spadaju u grupu radnih pasa. Uglavnom su to čistokrvni psi različitih pasmina, iako se u posljednje vrijeme eksperimentira i sa mješancima. Najčešće vrste koje se susreću su njemački ovčari, labradori, zlatni retriveri, škotski ovčari , i poneki pripadnik drugih pasmina kao što su Giant Schnauzer  i rottweiler.

Slika 2. Njemački ovčar    

 
Slika 3. Labrador retriver

Pas vodič će slijepim osobama osigurati potpunu neovisnost pri kretanju i aktivnostima svakodnevnog života kao što su odlazak na posao, posjet liječniku, druženje sa  prijateljima, odlazak u kupovinu ili prema potrebi na neko drugo mjesto. Mobilnost koju postiže u interakciji sa psom u velikoj mjeri će korisniku poboljšati kvalitetu života, a time i omogućiti pravo slobodnog kretanja koje je jedno od osnovnih ljudskih prava.

U Hrvatskoj cjeloviti program orijentacije i mobiliteta slijepih, što obuhvaća i kretanje sa psom vodičem, razvila je nevladina i neprofitna organizacija Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet. Psi se dodjeljuju prema potrebama slijepe osobe te prema psihofizičkim predispozicijama za korištenje. Osoba koja se navikne na psa vrlo teško se vraća na bijeli štap. Pored toga, slijepa osoba nauči se brinuti za novog prijatelja, hraniti ga i šetati.  Pas vodič  nije samo pomoć slijepoj osobi u kretanju već i u svakodnevnim životnim situacijama te ga time čini samostalnijim u svakodnevnom životu. On sa tom osobom živi i doživljava je kao iskrenog prijatelja i suradnika pa je od  izuzetne važnosti  pri  izboru zadovoljiti i uvažiti  temperament, stabilnost i nježnost pasa. Iako se za ulogu psa vodiča pripremaju  podjednako oba spola nerijetko se preferira ženka kao nježnija i pažljivija družica. Pas namijenjen za ovu važnu zadaću  mora zadovoljiti slijedeće  kriterije:

-           dobru tjelesnu građu,

-           dobro zdravlje,

-           dobar  izgled,

-           psihičku stabilnost i emocionalnu ravnotežu,

-           veseo temperament,

-           motivaciju za učenje i sposobnost učenja te

-           kvaliteta komunikacije i interakciji sa slijepim subjektom  socijalnom okolinom, te  fleksibilnim i tolerantnim ponašanjem psa.

Slika 4. Pas pomagač ili vodič

Štenci namijenjeni obuci za psa vodiča uzimaju se iz legla u standardnoj dobi od 8 do 12 tjedana i povjeravaju na brigu volonterima, obiteljima u kojima će odrastati prvih godinu dana, a po potrebi i duže.  Program treninga traje 12 tjedana  ili tri mjeseca, to je razdoblje koje je potrebno da pas savlada sadržaj programa ,koji se može ostvarivati na dva načina . Osposobljavanje za kretanje uz pomoć psa vodiča provodi se kroz individualni rad s korisnikom u trajanju od 6 tjedana

Neke od tema odnosno lekcija koje je potrebno obraditi jesu:

-           sadržaji poslušnosti i izvršavanja zapovijedi ; sjedi, lezi, idi, stani, lijevo, desno, natrag,

-           vođenje slijepe osobe ; zaustavljanje na rubu nogostupa, markiranje rubnika, zaustavljanje ispred prepreka i njihovo zaobilaženje,

-          kretanje po neravnom terenu, ulaženje i  izlaženje iz prijevoznih sredstava  i upozoravanje na visinske prepreke,

-           sadržaji uporabe temeljnog rječnika.

Tijekom obuke slijepa osoba izgrađuje kontakt sa psom, stječe osnovna znanja o njezi i zdravlju psa te ovladava naredbama koje je pas tijekom školovanja naučio. Po završetku obuke Stručno povjerenstvo Centra s predstavnikom Hrvatske udruge za školovanje pasa i mobilitet procjenjuje dobru koordiniranost u kretanju i komunikaciju između korisnika i psa vodiča, iz čega proizlazi sigurnost i kvalitetno kretanje slijepe osobe sa psom. Nakon savladanog programa u Centru, te provedene procjene rada radne jedinice slijedi izrada trasa u mjestu življenja korisnika. Kretanje sa psom vodičem od osobe zahtjeva dobru orijentaciju u prostoru kao i poznavanje trase po kojoj se kreće i procjenu prometa dok pas vodič pronalazi sigurno rješenje.  Osim sigurnosti i kvalitete kretanja utječe na rušenje socijalne barijere zbog mogućnosti prepoznavanja korisnika od strane šire društvene zajednice. Psa pomagača nikada ne smijemo ometati dok radi jer mu na taj način odvlačimo pozornost i ugrožavamo život slijepe osobe.

                                                                    Slika 5. Labrador retriver

      Pas vodič će slijepim osobama osigurati samostalnost i neovisnost pri kretanju i aktivnostima svakodnevnog života kao što je odlazak na posao, posjeta liječniku, druženje sa prijateljima ili odlazak u kupovini ili neko drugo mjesto prema odabiru i potrebama. Mobilnost koju time slijepa osoba postiže u interakciji sa psom vodičem ne samo da poboljšava toj osobi kvalitetu života već pas vodič omogućava slijepoj osobi da ostvari osnovno ljudsko pravo ,a to je pravo slobode kretanja.

Literatura:

1. Mršić, V. : Orijentacija i mobilitet u Hrvatskoj; Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, Zagreb 1995.
2. Zovko, G., Peripatologija 2, Školske novine, Zagreb, 1998.
3. Stančić, V., Oštećenja vida- biopsihosocijalni aspekti, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
4. Viktorova, A., Škola za pse vodiče, socijalna misao, br.12, Zagreb, 1972.,769-772.
5. Što znate o psu vodiču, propagandni prospekt, Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, Zagreb, 1995.
6. Depolo, D., Kinološki aspekt u peripatologiji, diplomski rad, Edukacijsko rehabilitacijski fakultet,Zagreb,2004.
7. http://www.savezslijepih.hr,  11.05.2012.
8. http://bs.petmypet.ru/6389-guide-dogs.html,  10.05. 2021.
9. http://www. svijet pasa.com  ,11.05.2012.

Daniela Depolo, prof.reh