preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Vijesti

"Va Omišju celi svit na pjatu"

U utorak, 2. lipnja 2009. u Omišlju je otvorena izložba "Va Omišju celi svit na pjatu", autora Theodora de Canzianija, prof. Autor fotografija za postavljenu izložbu i katalog je Mirjana Lončar, dipl.ing.


 
Na vrhu brijega, tu od pradavnih vremena ne kraj, već iznad mora, tvrdo stoji Omišalj. S njegovih najistaknutijih punktova pogled se širi spram Voza, Kvarnera i Istre, grada Rijeke i okolnih naselja, cijelog otoka Krka sve do Velebitskih visina u daljini. Vječno na „vratima“ otoka biva tranzitna točka razmjene, primanja noviteta s otoka ili kopna, no i dalekih nepoznatih strana. Uz primanje Omišalj je i davao, odašiljao drugima na otoku svoja saznanja.
Kako bismo otkrili kada i u kojem periodu utjecaji iz vana bivaju najjači, a njihove refleksije najočitije?
Čini nam se lako, no koračajući kroz povijest Omišlja zapažamo da je tih impulsa bilo u više navrata; od antičkih vremena, srednjega vijeka, sve do kraja 19. i početka 20. stoljeća koje vrijeme ipak bilježi ubrzanu „modernizaciju“ tog Frankopanskog „turna“. Pa kad „turn“ nestaje, fizički ustupivši mjesto novom, upravnom, kulturnom i obrazovnom centru Omišlja na Prikešte, dolaze i Omišlju „nova vremena“. A do tada, kako li se živjelo? Jednako kao i drugdje, u patrijarhalnom društvu znale su se „regule“. Muškarci su bili pomorci, ribari, stočari, zemljoradnici, zanatlije, ili najčešće više toga od jednom, a žene uz stočarstvo i ratarstvo imale su na brizi supruga i cijelu obitelj, brigu za djecu, ali i starije. Osobita pozicija bila je onih žena koje su držale ne tri vengo četiri kantuna od kuće. Te žene koje su čekale svoje očeve, supruge i muške rođake da se vrate s nekog „vijaja“, znale su čekati i cijele svoje živote, brodove i bavule ča su skrivali neslućena bogatstva teško stečena, nikad viđenih predmeta z Kineške, Japana, Angleške, Olande i Meriki. No, to je već novije doba sveopćeg svjetskog progresa koji je početkom 20. stoljeća od Omišlja stvorio gradić po modi vremena, a njegove stanovnike upoznao s ukusima marinaja i merikana koji su iz dalekih krajeva donosili najrazličitije novitete. Tada dolazi do transformacije pomalo rustičnog, baroknog Omišlja u gradić s arhitektonskim novitetima historicizma i secesije, što se odražava i na druge segmente interijera, nošnje i svakodnevnog života.
Od 18. stoljeća u omišaljskim kućama, na policama, ognjištima, napama, kredencama pojavljuju se tanjuri, zdjele, šalice, vrčevi i jušnici te drugo posuđe iz kamenine, najčešće iz engleskih manufaktura. Njih karakterizira uporabnost, ali i velika nenametljiva dekorativnost. Različitih oblika i svrha, ti predmeti od podatne, lagane, ali izdržljive bijele zemlje s bjelokosnom glazurom nude dekorativne slike po grafičkim predlošcima, biljnog, životinjskog, ljudskog i krajobraznog karaktera. Osim cvijeća i različitih ornamenata u maniri baroka, rokokoa i klasicizma, osobitu opžnju zaokupljaju prikazi različitih predjela svijeta, antičkih ruševina, rustičnih i arkadijskih vizura, kao i fantastičnih te realnih urbanih pejsaža. Prizori dvoraca i romantičarskih ruina, brodova, novovjekih čuda te planina i mora, ali i ženskih i muških figura uz čaj, gdje uz primjer tog društvenog događaja dolaze do izražaja moda vremena koja se mogla kopirati, nižu se na stjenkama iznutra i izvana uporabnih posuda. To uporabno, ali i dekorativno posuđe ujedno je i u najviše primjera jedina slika u kućama Omišljana, pa je posuđe rijetko skrivano. Naprotiv, izlagano je poput galerije slika na policama da izvan svakodnevne uporabe krasi prostore tradicionalne omišaljske kuće. Na veliko broju primjera vidimo i motive koji nas arhitekturom, biljem, pejsažima te ljudskim figurama navode na uzore Kine i Japana. To bi nas moglo začuditi jer je ova keramika većinom proizvedena u Europi, da ne znamo da je kineazerija osobito po djelovanju Johana Nieuhofa i njegovih crteža bila izuzetno pomodna i u sprječavanju uvoza luksuzne robe u merkantilističkom smjeru europske ekonomije. Grafički prikazi na ocakljenoj stijenci monokromno u crvenom, plavom, smeđem i zelenom tonu dominiraju produkcijom kamenine. Od 1567. godine kada po dolasku iz smjera Firence u Englesku preko Holandije i Francuske pristižu prvi keramičari, počinju se u Londonu, Liverpoolu, Bristolu i Staffordshireu u manufakturama kojima se pridružuje i Wedgewood proizvoditi tipični engleski keramički proizvodi. Imena Dwight, Pomona-Newcastle, Chelsea-Derby, Lunds Bristol, Worcester te druga manje poznata i van Engleske, nalaze se na proizvodima ogromne produkcije keramike i porculana kojoj sjetimo se poticaj nalazimo još 1295. kada Marco Polo s jednom vazom, danas čuvanom u zbirci sv. Marca, iz Kine dolazi u Veneciju. Preko svih tih pjata – slika što su se nalazile u kućama Omišljana dobivalo se u 18. i 19. stoljeću prva vizualna saznanja o svijetu oko njih. Bez slika i „kartulina“, o tome kakav je taj veliki svijet saznavalo se samo preko posuđa, onog ča ga se samo gleda, ne dupera, ili onog koji nam je ispod mlijeka, palente, maneštre i svakodnevnog jela „otkrivao“ nove vizure. Uz te primjere kamenine tu su i izvrsni, rijetki ili tipično izvozni europeizirani egzemplari kineskog i japanskog porculana koji je više „bil za lepo videt“ i koristio se samo u iznimnim prilikama naznačujući posebnu oznaku društvenog položaja.
Povijesna važnost ovog kuhinjskog posuđa jest upravo što je ono stoljećima svojom dekoracijom nadraslo samu uporabnost te značilo u većini jedinu vizualnu poveznicu sa svijetom, što je odigralo iznimnu ulogu u stvaranju karaktera i identiteta Omišlja te njegovih stanovnika do danas.
 
Theodor de Canziani
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Mirjana Lončar   datum: 2. 6. 2009.

 

Dragi korisnici,

za potpuni pristup našim stranicama koristite CARNet-ove korisničke podatke. Podatke možete zatražiti kod svog web administratora u školi.

 

P.S. Ako se ne logirate ostajete bez sadržaja dostupnog registriranom korisniku.

  

    

Medicinska škola u Rijeci ima razvijenu misiju koja je proizašla iz duge i bogate medicinske prakse u Gradu Rijeci koja je formirala visoko kvalitetnu obrazovnu instituciju za potrebe zdravstvenih kadrova unutar Republike Hrvatske . Škola ima regionalni i nacionalni značaj. Medicinska škola u Rijeci obrazuje zdravstvene brandove u suvremenom hrvatskom odnosno europskom okruženju prema potrebama tržišta rada.

Ravnatelj

Alen Vukelić,dr.med.

 

Od 7. rujna 2015. godine smo u novoj vlastitoj zgradi u secesijskom stilu na adresi Braće Branchetta 11a između Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci.U neposrednoj blizini nalazi se i naš drugi objekt u sklopu KBC-a na adresi Cambierieva 17. 

 


e-Dnevnik

Korisni linkovi
Poučavanje

Potvrde

Ministarstva
 • MZO

Agencije
 • AZOO
 • ASOO
 • NCVVO

Upisi u srednju školu

Projekti

Info


EMA


Katalog knjižnice

Tražilica

Anketa
Želim se upisati u smjer:














preskoči na navigaciju