U ponedjeljak 22.09.2025. učenici 2-3 razreda smjer veterinarski tehničar posjetili su farmu magaraca na OPG“ Lucić“ u Šmriki. Dočekao nas je ljubazni domaćin Marko, vlasnik magaraca, koji se godinama bavi uzgojem. Na farmi je trenutno oko 25 magaraca. .Izuzetno su socijalizirani i naučeni na ljude. Magarci se drže slobodno ili u velikim ograđenim prostorima posutim pijeskom i šljunkom. Veliki ograđeni prostor omogućava im ispašu i kretanje.
Iako se magarci često opisuju kao tvrdoglave životinje koje se uzgajaju za teški fizički rad, to je daleko od istine jer su uz dobar pristup druželjubive i pametne životinje koje vrlo lako uče. Danas se sve češće magarci drže kao ljubimci ili za proizvodnju mlijeka. Tako je i na OPG „ Lucić“, gdje nude različite aktivnosti za vrtićku i školsku djecu i prodaju magareće mlijeko. Mi smo pak došli vježbati vještine važne veterinarskim tehničarima: pristup životinjama, postavljanje opreme, vođenje i timarenje, održavanje kopita i na kraju su učenici imali priliku pomusti magaricu. Iako je učenicima najdraži bio mali magarčić Bruno star svega 2 mjeseca, najumiljatija je bila magarica Roža. Ona je strpljivo podnosila timarenje, mjerenje temperature, čišćenje kopita i kao nagradu maženje učenika.
Sve današnje pasmine magaraca potječu od divljih predaka nubijskog i somalijskog magarca iz Afrike. Magarci su udomaćeni prije osam tisuća godina. Ratovi i trgovina dovode magarce i na područje Europe tri do četiri tisuće godina prije Krista. Zbog svoje izdržljivosti i skromnosti proširio se u doba Rimskog carstva od juga Europe do današnje Britanije. Danas postoji oko 200 pasmina magaraca od patuljastog magarca sa Sardinije i Sicilije visine u grebenu samo 80-tak centimetara, do francuske pasmine Poitou čiji primjerci dosežu visinu i do 152 cm . Na našem području najčešće se susreću primorsko -dinarski, sjeverno-jadranski i istarski magarac.
Primorsko- dinarski magarac je autohtona pasmina koju većinom srećemo u priobalnom kraju Dalmacije i Dalmatinske zagore. Smatra se da je upravo sušni krški kraj utjecao na razvoj ove pasmine. Magarci ove pasmine su čvrste konstitucije, skladne građe , visine 95-100 centimetara i težine oko 100 kilograma. Obično su sive boje , glava, rep i noge su nešto tamnije boje dok je trbuh svjetliji . Duž lopatica i leđa je jasno izražena crna pruga, čineći karakterističan križ. Glava je srednje velika sa kratkim ušima tamnijeg vanjskog ruba i bijelim dlakama u sredini. Njuška je obično svijetle ili bijele boje s tamnim ili crnim nozdrvama. Bjeline nalazimo i oko očiju formirajući naočale. Griva je jaka, stršeća s tamnijim vrhovima .Noge su čvrste sa malim, tvrdim kopitima prilagođenim krškom terenu. Na nogama su jasno uočljive tamne pruge ( zebrice).
Sjeverno-jadranskog magarca većinom nalazimo na području sjevernog Jadrana i kvarnerskih otoka. Na razvoj pasmine imao je utjecaj i krupniji istarski magarac pa je nešto većeg okvira od primorsko dinarske pasmine. Snažne je i čvrste konstitucije visine oko 115 centimetara i težine preko 100 kg. Glava je velika , ravnog profila s dugim uškama s bijelim dlakama unutar uške i tamnim vrhom. Područje oko očiju je bijelo kao i njuška, a nozdrve su crne. Griva je duga, tamna, sa svjetlijim bazalnim dijelom, uglavnom stršeća, ali može padati i na stranu .Noge su čvrste, a kopita srednje veličine, tvrda i izdržljiva. Većinom su tamno- smeđe boje rjeđe tamno-sive. Križ na leđima i zebrice na nogama najčešće nisu jasno uočljive.
Istarski magarac se nalazi na području istarskog poluotoka od davnina. Nalazimo ga na području središnje, južne i zapadne Istre. U oblikovanju istarskog magarca sudjelovale su pasmine krupnijih , prvenstveno talijanskih pasmina magaraca . Istarski magarac je čvrste građe , krupnog, kvadratičnog okvira, visine do 135 centimetara . Glava je velika s dugim uškama koje imaju bijele dlake s unutarnje strane. njuška je bijela s crnim nozdrvama . Oko očiju su dobro izražene bijele naočale. Noge su čvrste s jakim kostima . kopito je tvrdo i srednje veličine. Obično su crne ili tamnosmeđe boje, rijetko sivi. Tamna pruga na leđima i zebrice na nogama uglavnom nisu uočljive. Griva je crna, izražena i stršeća.
U prirodi magarci žive u područjima s malo hrane i vode. Mužjaci žive odvojeno i imaju izraženo teritorijalno ponašanje . Ženke su obično u krdu s prošlogodišnjim mladuncima. Magarci su otporne i nezahtjevne životinje koje mogu doživjeti 40 i više godina .Nisu zahtjevni ni u pogledu smještaja, ali im je potrebno osigurati zaklon od vremenskih nepogoda ( kiše i sunca) . Preporuča se slobodno držanje u boksovima ili otvorenim stajama, a držanje na vezu je opravdano samo ako se životinja dio dana pušta na ispašu. Danas se često drže u takozvanom haremskom načinu držanja gdje se na jednog magarca drži 10 do 15 ženki.
Osnovna hrana je trava, nešto žitarica ( zob) i kvalitetno sijeno. Poželjno je da im se hrana nudi s tla jer magarci uglavnom pasu, a ako im se hrana daje s povišenog položaja može doći do upadanja u oči ili udisanje sitnih čestica sijena i razvoja respiratornih smetnji. U prirodi magarci puno hodaju kako bi došli do hrane, a često se drže u malim, neadekvatnim prostorima s obiljem hrane što može rezultirati pretilošću. Bilo bi idealno držati ih na ispaši, a postoje preporuke za hranjenje iz platnenih mrežastih vreća ili košara .Takav način je i mentalna stimulacija za životinje i usporava uzimanje hrane. Iako magarci odlično iskorištavaju lošija krmiva kao što je slama, izuzetno je važno osigurati im potrebne hranjive tvari naročito tijekom rasta i razvoja, u gravidnosti i tijekom laktacije. Zbog male hranidbene vrijednosti krmiva magarci trebaju veliku količinu hrane oko 10% tjelesne mase dnevno. Voda im mora biti čista, uvijek dostupna i ne prehladna.
Ženke su spolno zrele između prve i druge godine života, ali se ne preporuča pripust prije treće godine jer je veća smrtnost magarica i puladi. Gravidnost traje 350 do 400 dana , najčešće 375 dana . Poželjno je osigurati miran prostor, gdje magarica neće biti uznemiravana tijekom pulenja. Magarice donose na svijet obično jedno pule, rjeđe blizance. Nakon rođenja pule mora posisati kolostrum. Odbijanje je stresno i za magaricu i za pule i treba ga izvesti postupno obično od 6. do 10. mjeseca života. Nakon odbijanja pulad treba držati sa drugim magarcima slične starosti.
Magarci su društvene životinje i ne vole biti sami. Ako nemaju magareće društvo, rado se druže s drugim životinjama ovcama, kozama, kokošima i sl. Treba imati na umu da magarac koji je povezan sa svojim prijateljem magarcem ili nekom drugom životinjom može doživjeti jak stres zbog odvajanja. Inače, magarci su zdrave životinje i ako ih se pravilno drži i njeguje rijetko obolijevaju. Izuzetno je važno redovito održavati kopita i omogućiti im kretanje jer se na taj način pravilno razvijaju kosti i kopita i održava dobro gojno stanje. Od zaraznih bolesti poželjno je cijepiti ih protiv tetanusa, a mogu oboljeti od IAK, leptospiroze i respiratornih viroza. Potrebno ih je i redovito tretirati sredstvima protiv unutarnjih i vanjskih nametnika.
Kao što je već navedeno danas se magarci većinom drže u turističke svrhe ili za proizvodnju mlijeka. Mužnja magarica obično počinje u trećem mjesecu laktacije kad se pule počinje navikavati na druga krmiva .Magareće mlijeko koristi se od davnina u kozmetičke svrhe ili se može piti , najbolje svježe. Svojim sastavom najsličnije je majčinom mlijeku , lako je probavljivo i bogato vitaminima A, B, C, D i E te mineralima kalcijem , fosforom i magnezijem. Također sadrži visoki udio imunoglobulina i nisku razinu masti. Bijele je boje, vodenasto i slatkastog okusa. Preporuča se osobama alergičnim na kravlje mlijeko, naročito djeci s respiratornim problemima poput astme i bronhitisa i kožnim problemima. Preporučena dnevna doza je 100 ml mlijeka, koje se nakon mužnje može čuvati u hladnjaku do tri dana ili smrznuto do 6 mjeseci. Količina mlijeka koja se izmuze tijekom dana varira on 3 decilitra do pola litre. Obično se muze tri puta dnevno. Mlijeko se nakon mužnje procijedi i pakira u sterilne bočice. Ne preporučuje se termička obrada mlijeka jer temperatura viša od 40⁰ C uništava dragocjene sastojke mlijeka.
Držanje magaraca sve je interesantnije i sve više ljudi se odlučuje na to. Često se magarci nabave kao ljubimci, pa upoznavajući ih preraste u uzgoj. Danas se rjeđe koriste kao radne životinje , a više u turističke svrhe, za utrke , terapijsko jahanje i proizvodnju mlijeka i mesa. Bez obzira na razlog držanja potrebno je osigurati sve uvjete za zdrav i dugi život.
Martina Weinberger-Viljušić dr. med.vet.
Literatura :
Makjanić Morena; DRŽANJE I DOBROBIT MAGARACA – diplomski rad
Uzgoj magaraca posao ili hobi -https://gospodarski.hr/rubrike/prilog-broja-uzgoj-magaraca-posao-ili-hobi/